Ponos Dinama se osjeti na svakom koraku, a Amerikancu koji se vratio kući potpuno je jasno da ova momčad može iznenaditi mnoge, pa čak i osvojiti ligu!
Kad je američki bek Luke Avdalovic ljetos stigao u Dinamo, mnogi su ga doživjeli kao zanimljivo strano pojačanje s iskustvom iz Amerike. No malo tko je znao da Zagreb za njega nije samo sljedeća stanica u karijeri, nego povratak kući.
S očeve strane obitelj mu vuče korijene iz Varaždina i Dubrovnika. “Moja baka Nevenka je iz Varaždina, a djed Nebojša je veliki dio djetinjstva proveo u Dubrovniku i uvijek je Hrvatsku smatrao domom”, kaže Luke. Njegov otac, Mark, rođen je u SAD-u, ali se odmah nakon rođenja vratio u Zagreb i prvih devet godina života proveo u zagrebačkom naselju Voltino.
Upravo zato je jedan od prvih Lukeovih poteza nakon dolaska u Hrvatsku bio odlazak u taj kvart, ispred zgrade u kojoj je živjela njegova obitelj. “Bilo mi je jako važno otići tamo i poslati fotografije doma. I meni i mojoj obitelji ovo je nevjerojatno, da igram u gradu u kojem je moj otac odrastao.”
HRVATSKA TRADICIJA U AMERIČKOJ SVAKODNEVICI
U američkoj kući u kojoj je odrastao hrvatska se kultura nikad nije izgubila. Najviše ju je čuvao miris kuhinje njegove bake. Sarma, bakalar na Badnjak, palačinke te kolači poput kremšnita oblikovali su njegovo djetinjstvo. Djed i baka često su međusobno razgovarali na hrvatskom, pa jezik nikad nije bio nešto potpuno strano. Iako ga nije učio, stalno ga je slušao, pa mu sada, kako kaže, hvatanje novih riječi ide lakše nego da mu je sve novo.
Hrvatsku je prvi put posjetio s 13 godina, kada je s obitelji obišao Zagreb, Varaždin i Dubrovnik. Tada je upoznao dio šire rodbine, vidio mjesta o kojima su mu pričali i dobio jasniju sliku o tome otkud dolazi njegovo prezime, običaji i priče koje su se prenosile generacijama.
Dolazak u Dinamo doživio je kao logičan nastavak te priče. Nakon dvije godine u NBA G Leagueu s Austin Spursima tražio je novi izazov, a ponudu je donio njegov agent Marko Batina. “Kad sam čuo za Dinamo, odmah sam se uzbudio. Moj je otac kao dijete bio veliki navijač Dinama, i sve je izgledalo kao trenutak u kojem se cijeli krug zatvara.” Klub mu je, kaže, pružio povjerenje kojem je iznimno zahvalan.
ATMOSFERA KOJA SE NE MOŽE USPOREDITI
Prvi dojam o Dinamu i Zagrebu bio je iznimno pozitivan. “Sve u klubu me oduševilo. Uprava, treneri, suigrači, svi su sjajni. Odmah se vidi da je klub izgrađen na karakteru.” Zagreb mu je još kao dječaku ostao najdraži dio obiteljskog putovanja, a sada, kada ondje živi, grad je ispunio sva očekivanja. “Velik je, pun povijesti i kulture, i emotivno jako vezan uz moju obitelj. Zaista je poseban.”
Oduševljen je i navijačima. Ponos koji navijači osjećaju prema imenu Dinamo vidi se na svakom koraku, a Bad Blue Boysi na utakmicama stvaraju atmosferu kakvu kaže da u SAD-u nikad nije doživio.
Europsku košarku opisuje kao izrazito timsku. “Ovdje lopta stalno kruži, svi sudjeluju i to mi jako odgovara. Osvježavajuće je i daje dodatnu motivaciju.” Iako sezona donosi svoje uspone i padove, osjeća napredak iz tjedna u tjedan. “Naučio sam jako puno od trenera Damira Mulaomerovića. Znao sam da je kao igrač bio vrhunski, ali tek kad vas trenira shvatite koliko duboko razumije igru.”
Za ovu je sezonu postavio jasne ciljeve. Prvo, želi se što bolje prilagoditi europskom stilu igre i završiti godinu kao zreliji igrač. Drugo, vjeruje u potencijal momčadi. “Mislim da imamo šansu biti među najboljima u ligi. Imamo sjajnu, uravnoteženu ekipu i stvarno vjerujem da možemo iznenaditi mnoge, pa čak i osvojiti ligu.”
Dok se privikava na život u Zagrebu, paralelno uči hrvatski. “Trudim se uhvatiti što više. Budući da sam ga čuo cijeli život, neke stvari mi nisu potpuno nove, ali imam još puno posla.” Jedan mu je od ciljeva što čvršće se uklopiti u sredinu iz koje potječe njegova obitelj.
Na kraju kaže da mu je najveća posebnost cijelog iskustva činjenica da igra košarku u gradu koji je obilježio život njegove obitelji. “Nevjerojatan je osjećaj biti ovdje, u istom gradu u kojem je moj otac odrastao i u kojem je obiteljska priča počela. Ovo za mene nije samo karijerni izbor, nego nešto puno dublje.”
Autor: Kristijan Kuvedžić
Izvor: d revija, broj 16, studeni 2025.
Foto: Mario Šćulac
