Utakmica Dinama i Panathinaikosa (petak, 8. rujna u 19h) biti će prilika da se navijači oba kluba prisjete i velikog Dražena Petrovića. Poznato je s koliko respekta Bad Blue Boysi se prisjećaju nikad prežaljenog košarkaškog Mozarta. Uostalom, u dvorani njegovog imena na utakmicama Futsal Dinama, koji je tada još igrao u drugoj ligi, podigli su poruku s njegovom legendarnom izjavom: “Igrao sam za njih, klub i sebe”.
Njegovih se rođendana i obljetnica Boysi rado prisjete, pa tako njegovo ime i prezime redovno odzvanja na njihovim usnama. No, ono što je manje poznato jest ljubav koji navijači Panathinaikosa, pa i oni najvatreniji pripadnici Gate 13 imaju prema Draženu Petroviću.
Prema riječima Aleksandre Vlatković, bivše kustosice Muzejsko-memorijalnog centra “Dražen Petrović”, velik broj gostiju iz Grčke na sam spomen nastavka Draženove karijere u NBA u nevjerici odmahuje rukom. Naime, dobro upućeni grčki ljubitelji košarke duboko su uvjereni da bi Dražen svoju karijeru tijekom sezone 1993/1994. nastavio u zelenom dresu Panathinaikosa iz Atene.
Prigodni poklon koji je obitelj Petrović 1994. primila iz ruku klupskog vodstva Panathinaikosa sugerira kako nije riječ tek o običnim naklapanjima, a tome u prilog ide i činjenica da je za taj slavni grčki klub u sezoni 1993./1994. nastupao najbolji Draženov prijatelj iz reprezentativnih redova Stojko Vranković, te da je glavni trener renomiranog sastava bio nekadašnji Cibonin strateg Željko Pavličević.
S Željkom Pavličevićem smo prije nekoliko dana sjeli na kavicu razgovora u centru Zagreba. Mogli ste već pročitati prvi dio intervjua u kojem se dotaknuo razdoblja stvaranja europskog Panathinaikosa, zatim veličine kluba, ali i očekivanja o utakmice u rujnu.
U drugom dijelu našeg razgovora ispričao je koliko je zaista Dražen Petrović bio blizu dolaska iz NBA lige u Panathinaikos. Upravo je Željko Pavličević predao svom nekadašnjem igraču s kojim je osvojio naslov prvaka Europe 1986. godine ponudu tadašnjeg vlasnika Panathinaikosa Pavlosa Giannakopulosa.
– Iako se javljaju danas mnogi, taj posao je u tom trenutku bio tajna akcija. Nastojali smo izbjeći uopće pomisao ikoga da se može to dogoditi da nas mediji ne razderu. Izašao je jedan jedini intervju s Draženom i to u novinama vlasnika Panathinaikosa. U tom intervju se Dražena suptilno pitalo bi li bio zainteresiran ikad igrati u Grčkoj te je on rekao da bi htio i to je bilo to. Sve su znali Dražen, predsjednik kluba, Draženov menadžer i ja. Je li Dražen nešto možda rekao mami, bratu Aci, curi ili Stojku, ja to ne znam. Njemu je bilo ponuđeno na dvije godine po 2,2 milijuna dolara neto ugovor plus bonusi. Nešto manje su mu nudili New York Knicksi. Njemu nije bio problem novac, ali ga je više smetao odnos NBA lige prema njemu. Stvari oko ugovora su se već debelo rješavale. Nažalost, njegova smrt je to prekinula. Njegov menadžer i on su stalno dodavali po neke sitne detalje u ugovor, ali to gazdi kluba nije bio problem – prisjetio se Željko Pavličević za web stranice KK Dinama koji je uvjeren da bi Dražen završio u Panathinaikosu:
– Sad sto posto siguran u tuđu odluku ne može biti nitko, ali ja mislim 80% da bi on došao.
Pavličević prepričava kako je s Draženom zadnji puta ozbiljno pričao prije polaska za Poljsku na, ispostavit će se, njegovu posljednju utakmicu na ovome svijetu.
– Mi smo počeli razgovarati o ugovoru na molbu mog predsjednika i tako je to krenulo. Dražen nije bio apriori nikada protiv te ideje. Imao je to loše iskustvo u Portlandu, ali je počeo kasnije dobro igrati. Imao je ambiciju nastaviti u NBA-u, ali su ga smetale mnoge stvari u odnosu prema njemu, Europljaninu, kao i otuđenost od doma. Zadnje smo ozbiljno pričali prije odlaska u Poljsku i dogovorili da se čujemo po povratku i konačno sjednemo. Nažalost, eto, nikada nije došlo do toga.
U Panathinaikosu je u tom trenutku s 1,2 milijuna dolara najplaćeniji igrač bio Nikos Galis, živuća legenda kluba. Galis je najbolji grčki igrač svih vremena, te je bio vrlo sličan Draženu po profilu igre. Zbog toga se i danas postavlja pitanje bi li Galis i Dražen mogli igrati zajedno.
– Ja sam osobno razgovarao s Galisom kada sam shvatio da smo blizu dogovora. Galis je meni rekao da je Dražen mlad igrač, i da on sao hoće da ga se respektira. Kazao mi je: “Željko, ako mi treba dodati loptu, on mi treba dodati loptu. Ako ja njemu trebam dodati loptu, ja ću njemu dodati loptu. Bit ću prema njemu korektan, nije on meni konkurencija”. Trebate jednu stvar razumjeti, vrhunski igrači se respektiraju. Što mislite da Ronaldo ne respektira Messija i obratno? Galis je isto bio čudo od igrača. S njegovih 180 i nešto centimetara ga nikad nisi mogao blokirati. On i Dražen bi bili tandem koji bi pokorio i Grčku i Europu. Pa godinu ranije je s Galisom igrao Arijan Komazec, također izraziti strijelac. Znate li tko je bio najbolji asistent te sezone? Nikos Galis! – ispričao je Željko Pavličević.
Dražen na kraju nažalost nije došao u Panathinaikos koji je trebao pričekati još koju godinu više do prvog europskog trijumfa, onog u Parizu 1996. godine nakon Stojkove blokade u zadnjoj sekundi.
Trideset godina kasnije ne sumnjamo da će se velikana košarke navijači sjetiti i u utakmici u njegovoj dvorani.
