U ovo doba prošle godine protiv KK Kvarnera igrali smo u drugom razredu hrvatske košarke. Godinu dana poslije KK Dinamo je u polufinalu Kupa Krešimira Ćosića. Veliki je to uspjeh za naš Klub.
Nastavak je to izlaska naše priče na veliku scenu i sjajna prezentacija svega što naš klub predstavlja.
Dinamo je danas pozicioniran kao stabilan i zdrav klub. Prodano je 550 godišnjih ulaznica, broj sponzora je u rastu, redovno se plaćaju sve financijske obveze. Na našim utakmicama uvijek je dobra, a nerijetko i sjajna atmosfera koju stvaraju naši Bad Blue Boysi. Sjetite se samo onih scena protiv Zadra ili Cibone doma, navijanja protiv Dubrave u Domu sportova ili Bosca u Trnskom. O onome što smo doživjeli u Vukovaru od naših Slavonaca nećemo ni govoriti. Omladinska škola djeluje u sve većem broju, kako klinaca, tako i naših suradnika.
Sve to su snažni temelji našeg kluba. Sve to je prije godinu dana djelovalo kao lijepi san.
I zato sada moramo u petak u 17h uživati u utakmici protiv Cedevite Junior. Jer to je sve samo nagrada za dobar rad svakog pojedinca u klubu.
Naravno, nećemo se unaprijed predati. Nikome Dinamo ne može priznati da je bio bolji, a da utakmica nije završena.
Andro Anzulović je u najavi utakmice protiv Kvarnera kazao rečenicu koja najbolje oslikava ideju KK Dinama i opisuje naš klub: “Ako ja trebam biti najlošiji pojedinac na terenu, a da će Dinamo pobijediti svaku utakmicu, odmah bi to potpisao.”
Dinamo je jednostavno iznad svakog od nas, iznad svih.
Svatko od naših igrača se u polufinalu Kupa treba staviti u službu tima, i momčadskim pristupom možemo pokazati koliko smo ponosni i karakterni klub. Tada je sve moguće, tada će se i na kraju utakmice s tribina uz ono posebno skandiranje: Dinamo Zagreb prolomiti pljesak igračima u dresu plave boje i posebnog grba.
